Premda je Bog u svim vremenima govorio kroz usta proroka i tako se ljudima obznanjivao, upućivao ih, opominjao, tješio i vodio – dakle bio sa svojom djecom – u naše vrijeme mnogi više ništa ne znaju o toj blizini Boga koji govori; proročka riječ gotovo više nema mjesta u ovozemaljskome, materijalističkom mišljenju i življenju.

„Ovo je Moja riječ“ je knjiga čiji sadržaj dolazi neposredno iz praizvora Boga: Krist, Otkupitelj svih ljudi i duša, objavljuje se preko Proročke riječi čovjeka Gabriele – preko naše sestre, Božje proročice i izaslanice u ovoj moćnoj prekretnici vremena.

Bog je govorio ljudima u Starom zavjetu. Obraćao se ljudima u Svojem «Ja Jesam» - kroz usta proroka. Mojsije, Izaija, Ilija, Jeremija, Daniel, Job zovu se neki od najpoznatijih.

Najveći od svih proroka je bio Isus iz Nazareta, inkarnirani sin Božji. I u sljedeća dva tisućljeća u kršćanstvu su se uvijek iznova pojavljivali Božji proroci. U njihovim ljudskim tijelima su bila utjelovljena svijetla nebeska bića koja su u sebi nosila nalog da budu Božji glasnogovornici.

Široko rasprostranjeno mišljenje da je Isus bio posljednji Božji prorok opovrgava već i sama crkvena Biblija. Ivanovo Otkrivenje, posljednja knjiga Biblije koju su crkve priznale, napisana je tek 100. godine poslije Krista. Sam Isus se još za života pobrinuo da se i poslije Njegove smrti može govoriti proročki.

U Ivanovom evanđelju piše: „Ja sam im predao Tvoju riječ. Posveti ih istinom! Tvoja je riječ istina! Kao što si Ti Mene poslao u svijet, i Ja njih šaljem u svijet. Ja sam im predao slavu koju si Ti Meni dao.“

Što to znači nego da Isus moli Oca da blagoslovi Njegove apostole i opremi ih riječju istine koja je i riječ mudrosti, proročkom riječju? Zbog toga Petar kasnije može reći: „Tim držimo vrlo sigurnim sve proroštvo …“ A Pavao je oštro opominjao da valja paziti na proročku riječ i voditi brigu o tome da proroci mogu govoriti. To jasno pokazuje što je Isus htio za života i što se misli navedenim odlomkom iz Ivanovog evanđelja.

Točno tako danas govori i Duh Krista Božjeg preko Svoje proročice:
„Tko ispunjava riječ Božju, taj je živi izvor i struja unutarnjeg spasa koja struji svim stvorovima i sve prožima; jer Bog je sveprožimajuća snaga. Tko, dakle, živi u Bogu, taj zrači to što mu Bog daruje: ljubav, mudrost i snagu, struju za sve i svakoga.“ Na isti taj način bi Božju riječ trebalo donijeti svim ljudima.

Sadržaj istog značenja nalazimo i u Bibliji. Petar je rekao: „Tim držimo vrlo sigurnim sve proroštvo; a vi činite dobro što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima.“ (2. Pt 1,19) A dalje, na drugome mjestu piše: „Ja Sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.“ (Otk 22,16) Krist se opisuje kao „sjajna zvijezda Danica“. Dakle, Proročku riječ čuvamo sve dok Krist sam ne zasja u srcima ljudi. Tada im više nisu potrebni proroci jer Ga sami čuju u svojim srcima. To je neosporno prema Bibliji, a i prema sadašnjem božanskom učenju preko Gabriele.

Najveću nepriliku cijeloga kršćanstva predstavlja to što je proročka struja, koja je u prakršćanstvu obilno tekla, bila prekinuta i zaustavljena, to što Krist više nije smio govoriti u crkvama jer su od određenog trenutka govorili samo svećenici. Tko ju je prekinuo? Teolozi i bibličari, prirodni neprijatelji prorokâ, kao što smo već čuli kod Jeremije.

Opet jedna slika zorno prikazuje bit stvari: prorok je poput trube u koju puše Bog, vječni Duh. Božji jezik svjetlosti se u Božjem instrumentu, čovjeku, pretvara u njegov materinji jezik da bi ljudi mogli slušati i razumjeti vječnu istinu, Boga. Istinski Božji proroci za vrijeme govora Božjeg duha ostaju pri budnoj svijesti. Isus iz Nazareta, najveći prorok, i u tom je pogledu primjer. Bog, Vječni je preko Njega, kao i preko svih pravih proroka, govorio pri budnoj svijesti i u Starome zavjetu i poslije Isusa. Čovjek pada u trans samo kada prima onostrane snage koje nisu neposredno Božje zračenje. To kod pravih Božjih proroka nije slučaj.

Duša proroka se za buduću zadaću u ljudskom tijelu priprema dugo, često i kroz više inkarnacija. Bog napokon u određenom trenutku podsjeća čovjeka na nalog koji leži u duši; to je takozvani poziv.

Put Božjeg proroka je mukotrpan. On je u apsolutnoj obvezi prema Bogu i ima izgovoriti to što mu Bog preda. Ozbiljne i opominjuće Božje riječi koje pozivaju na obraćenje ljudima ovog svijeta su stalno neugodne, zbog čega su proroci u pravilu morali pretrpjeti porugu, podsmijeh, klevetu, progon, a često i smrt.

Ima dvije kategorije proroka: proroci navjestitelji – općenito nazvani „proroci” i proroci učitelji. Preko proroka navjestitelja Bog je davao i daje čovječanstvu duhovno znanje i osnovne zakonitosti potrebne ljudima kako bi svoj život usmjerili na božansko i korak po korak počeli zakonito živjeti. Prorok je opominjao i opominje ljude da ispunjavaju ono što je Božja volja. Proroci navjestitelji ljudima dozivaju u svijest da su Božja djeca; oni im približavaju Njegovu ljubav i mudrost i pokazuju put k Njemu.

Nasuprot tome, preko prorokâ učiteljâ, koji pretežno nastupaju u velikim prekretnicama, vječni Duh u svijesti ljudi ne utvrđuje samo ono duhovno dobro koje je bilo već prije objavljeno već daje razvojne i više zakonitosti kao i aspekte svetoga Prazakona. Prorok učitelj donosi, dakle, podrobno Božje zakone i tumači ih. Preko njega Božji duh uči ljude Unutarnjem putu „kako bi se zvijezda Danica opet pomolila u njihovim srcima“; On, dakle, uči putu povratka u vječnu domovinu odakle je svaka duša nekada izašla. Preko proroka učitelja Bog stalno poučava o, između ostalog, dotada nepoznatom. Prorok učitelj, dakle, najprije mora sam u sebi obraditi, razviti i ostvariti sve ono što Bog, Gospodin želi preko njega poučavati. On sam mora proći put da bi mogao razumjeti ljude i pokazati im pravi put.

Zbog činjenice da je Gabriele trebala i treba djelovati za Boga i kao izaslanica, njen se djelokrug znatno proširio. Što to znači? Budući da je njena očišćena duša, duhovno biće u njoj, u neposrednoj vezi s izvorom BOGOM, ona svakom čovjeku u svim stvarima svakodnevnog života može dati savjet i pomoć. Ona može objasniti kako se vječni nebeski zakoni – za nas Deset zapovijedi i Govor na Gori – mogu ostvarivati u svakodnevnom i u profesionalnom životu.

Vječna istina sada iz bezbrojnih faseta zrači u ovaj svijet. Mnogim naraštajima Vječni je iz vječne istine, koja je On, uvijek davao samo one fasete vječne istine koje su ljudi koji teže Bogu mogli razumjeti i u skladu s njima živjeti. Tako je preko Mojsija dao odgovarajuće fasete istine za tadašnje naraštaje, Deset zapovijedi. Krist u Isusu je iz istine dao obilje. No samo su Ga neki mogli razumjeti. On se oslanjao na Deset zapovijedi, protumačio ih je i naučavao Govor na Gori. Sada [1989.] je vrijeme kada se objavljuju sve fasete istine. I to je bilo najavljeno u Bibliji: „Ali kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. On neće govoriti sam od sebe, već će govoriti što čuje i objavit će vam buduće.“
U „Ovo je Moja riječ“ Krist kaže:
„Vječna istina proširit će se sada čitavim svijetom, a sve neistinito past će u vatru kako bi punoća, čitava istina izašla na vidjelo. Božansku Mudrost sam izabrao kao duhovnu Pramajku Kraljevstva mira Isusa Krista. Ženska zraka, seraf Božje mudrosti, danas je utjelovljena i djeluje za Vječnoga i za Mene kao Božja proročica i izaslanica. Preko nje smo Vječni i Ja, Krist govorili i govorimo u ovom svijetu i svim voljnim ljudima iznosimo čitavu istinu – koliko je to moguće izraziti riječima.

Preko Božje proročice i izaslanice duše i ljudi u objavljenoj riječi od Mene, Krista primaju čitavu istinu. Utjelovljeni dio zrake božanske Mudrosti poučava vječne zakone u njihovim potankostima i svima koji su dobre volje pokazuje na koji ih se način može ispuniti u svijetu.

Vrijeme je došlo. Svijet se približava dvijetisućitoj godini. Ja pripremam Svoj dolazak kao Krist s Mojim odabranim Božjim narodom, s kojim smo Vječni i Ja, Krist, u svemirskoj snazi, Bogu sklopili posljednji zavjet. Samo će one duše i oni ljudi koji poznaju cijeli istinu i ispunjavaju je stajati Meni s desna.“