Postoje razumni razlozi zbog kojih se može vjerovati da se u slučaju Gabriele radi o istinskom proroštvu: sadržaji sadašnjih objava koji se podudaraju s biblijskim svjedočanstvima; široki spektar obrađenih tema; istoimene informacije o dosadašnjim već poznatim duhovnim sadržajima, kao npr. struktura duše. K tome još podudarnost sa znanstvenim spoznajama, npr. iz kvantne fizike; izvanjske danosti kao snaga glasa prilikom govorenja; sposobnost da se u svakoj prilici objava može izgovoriti bez pogreške; sposobnost da se za vrijeme objave jedan sat mirno, zatvorenih očiju i podignutih ruku stoji na jednom mjestu i govori. - Za usporedbu pogledajte Sabor ili predavaonicu, gdje imate posla s profesionalnim govornicima! Sljedeća indicija su pretkazanja koja su se već ispunila; činjenice koje je kao čovjek Gabriele teško mogla znati – sve su to dojmljivi aspekti koji govore u prilog tome da se tu radi o pravoj inspiraciji dobivenoj od Božjeg duha. Za konačnu odluku onog suvremenika koji traži i ispituje ti pojedinačni razlozi, pa ni svi skupa, neće međutim biti dostatno uvjerljivi.

Na kraju krajeva odlučuje osobno čuvstvo, subjektivna procjena; moglo bi se reći „vjera“ ili „srce“. Od Isusa iz Nazareta potječe sljedeća rečenica: „Moje ovce poznaju Moj glas.“ A to je svakako odlučujući faktor. Postoji velik broj ljudi koji su već prvog trenutka kad su čuli objavu znali: Krist je taj koji ovdje govori. Bez razloga, bez dokaza – jednostavno su znali. Možda je upravo to ono što se ponekad opisuje kao dar vjere.

Tko će onda odlučiti koji je razlog vredniji da bi se povjerovalo u autentičnost proroštva: konkretne činjenice ili sigurno unutarnje čuvstvo? A prava vjera je baš siguran dokaz činjenica koje se ne mogu vidjeti. Razuman čovjek nikada neće reći: „Moraš to vjerovati“. Toga ima samo u Crkvi, još odmah popraćeno i prikladnim prijetnjama drakonskim kaznama u slučaju nevjerovanja. Kod Boga uopće ne postoji tako nešto! Svatko je uvijek slobodan.

Naravno, postoji i put vlastite provjere koji, međutim, traje malo duže i povezan je s naporom. Istinitost objavljenih poruka možete provjeriti tako da učinite to što Vam Bog savjetuje u objavljenoj riječi. Jednostavno živite po tome! Nakon izvjesnog vremena dobit ćete odgovarajuće rezultate u svom životu. Tada možete prosuditi je li to što je objavljeno točno ili nije. Ako na kraju ne povjerujete u to, neće Vam se ništa dogoditi. Bog se na Vas neće ljutiti niti će Vas kazniti – a neće ni proročicu. Ali ukoliko zaključite da je to točno, tada imate problem: Svoju spoznaju ne možete dokazati. Jedino Vi sami to znate u svom srcu, ali to znate sigurno. Tada i Vi spadate u one ljude koji znaju da je Bog, Vječni taj koji govori, ali sumnjičavima to ne možete dokazati. Onda se nalazite otprilike u istoj situaciji u kakvoj je Božja proročica i izaslanica od samog početka. Tada je možda u tom pogledu možete malo bolje razumjeti.

A ako kažete da hoćete provjeriti autentičnost proroštva pomoću Biblije, tada biste se trebali upitati je li Vaše mjerilo – Biblija – prikladno. Možete li dokazati da je Biblija točna? Možete li dokazati da ste ispravno shvatili što piše u Bibliji? Budite oprezni prije nego što brzopleto odgovorite! Zašto na ovoj Zemlji imamo mnogo više od tisuću kršćanskih zajednica? Zato jer se među sobom ne mogu složiti o tome što je od onoga što piše u Bibliji istina i kako treba točno protumačiti ono što nije nedvojbeno. Taj je spor star koliko i Biblija. Tko čita Bibliju ispravno – katolici, protestanti ili netko drugi od svih ostalih zajednica koliko ih već ima?

Uzmite npr. istraživače Biblije, Jehovine svjedoke. To su ljudi koji su se prije okruglo 150 godina započeli baviti upravo tim pitanjem jer su htjeli znati što u Bibliji stvarno piše i što ona izražava, pa su savjesno i pomno istraživali. Odatle dolazi njihovo ime koje su si sami dali. Došli su do zanimljivih rezultata, poradi kojih se drugi s njima spore, proturječe im i ne vjeruju im premda su savjesno istraživali. Tko će onda odlučiti koja od mnogih kršćanskih biblijskih zajednica ima pravo?

U diskusiju bi se zapravo morali uključiti još i židovi i muslimani, jer židovi vjeruju u Stari zavjet, a muslimani prihvaćaju Isusa kao proroka. Je li, dakle, Biblija prikladno mjerilo za provjeru novoga Božjeg proroštva? Tragači za istinom mogu zapravo vjerovati u Bibliju – samo ona nije prikladna za dokazivanje sve dok se nešto sasvim sigurno ne može dokazati. A to ne može nitko. Onaj tko svoju vlastitu vjeru ne može nedvojbeno dokazati, može je zapravo zadržati. Međutim on bi svome bližnjem također trebao dopustiti njegovu vjeru, potpuno slobodno.

Ima još nešto. Ako vjerujete u Bibliju, s pravom ćete se osjećati krivo optuženi ako netko jednostavno iz cjeline istrgne jednu rečenicu ili čak samo jednu riječ i onda Vam kaže da je to učenje Vaše Biblije. Takvom igrom može se iskonstruirati svaka besmislica; Vi znate da je to tako. To zapravo znači: „Mora se čitava Biblija, čitav, cjeloviti tekst uzeti na provjeru.“

To isto vrijedi i za božansku objavu preko Gabriele. Tek kad sigurno poznajete čitav tekst Biblije i čitavo Gabrielino djelo objave, možete početi s provjeravanjem i prosuđivanjem. Ali tko to može? Mi ne misionarimo. Vi možete potpuno slobodno prihvatiti objavljenu Božju riječ ili ju ne prihvatiti, ta je riječ dana svakom čovjeku, potpuno svejedno iz koje religije ili kulture potječe.