Da li još netko kaže da je televizijska publika zainteresirana samo za vanjštine: 850.000 gledatelja vidjeli su na talijanskoj televiziji emisiju o jednoj knjizi koja je u medjuvremenu postala svjetski poznata.
Voditelj: Dobar dan i srdačno dobrodošli. Danas je s nama u studiju jedna vjerska zajednica: zove se Univerzalni život i vezuje se za struju prakršćana. U studiju su gospodin Stefano Delu i Dr.Christian Sailer iz Njemačke. Obojica su predstavnici Univerzalnog, života. Počinjem s gospodinom Delu. Molim vas, objasnite nam: što je Univerzalni život?
Stefano Delu: Univerzalni život znači "Život u Duhu Božjem", i mi, prakšćani, smo ubijeđeni da je to moguće, ako se potrudimo da ovo učenje koje se vezuje za rano kršćanstvo provodimo - bez rituala, bez dogmi, bez kultova, bez hijerarhije. Kod nas nema tih stvari, jer ih Isus nije učio.
Voditelj: Christiane Saileru, postoji jedna važna knjiga, prema vama jedini izvor. Ta knjiga se zove "Ovo je Moja Riječ". Zašto je ta knjiga toliko važna?
Dr.Christian Sailer: Čvrsto sam ubijeđen da je ova knjiga najvažnija, na koju se trenutno čovječanstvo može osloniti. Zašto? Jer ona sadrži sveobuhvatnu predodžbu o životu i učenju Isusa iz Nazareta.
Voditelj: Da li prema vašem mišljenju Biblija, Novi Zavjet, ne govori dovoljno o Isusovu životu?
Dr.Christian Sailer: Ne treba zaboraviti da su apostoli i učenici Isusa iz Nazareta učenje svoga učitelja prenijeli samo usmeno. Tek desetljećima kasnije sakupljeno je i napisano ono što se čulo. I svaki je napisao ono što je držao za posebno važno. Tako su nastali mnogi tekstovi, dijelom s protivurečnim sadržajem. Poslije nekog vremena na ime - Mateje, Marka, Luke i Ivana, uređeni su tekstovi a za njih je rečeno da su to jevanđelisti. Prema današnjoj nauci ti jevanđelisti nisu bili suvremenici Isusa iz Nazareta jer su zapisivali ono što im je preneseno.
Tek u IV stoljeću stvoren je kanon tzv. Svetog pisma, koji danas poznajemo. I onaj koji je prvo zajedničko izdanje dao na latinskom jeziku, crkveni učitelj Jeronim, rekao je papi, koji mu je dao nalog: "Potomstvo će me nazvati krivotvoriteljem Biblije. Jer postoje tisuće različitih varijanti teksta, i ja sam morao odlučim, što izbaciti, što unijeti, što promijeniti. Takva je situacija s tzv. Svetim Pismom.
Voditelj: Može li se reći da Biblija nije potpuno istinita, da sadržava falsifikate? Da li ima nečeg dobrog, što priznajete za korektno i istinito?
Dr.Christian Sailer: Rekao bih da jedan dio sadrži ono što je Isus iz Nazareta zaista govorio, npr.. Besjedu na Gori, ali je mnogo kasnije izmijenjeno. Ne smijemo zaboraviti da je Biblija nastala kao proizvod usmene predaje i da se radi o prijepisima prijepisa, na kojima je sudjelovalo mnogo ljudi. Svaki je pridonio svojim osobnim pogledom i tako svjesno ili nesvjesno promijenio prvobitnu poruku. Kad crkva danas uči da su Novi i Stari Zavjet riječ po riječ Riječ Božja, ona to čini suprotno onom dokle je znanost o Bibliji danas stigla.
Voditelj: Na ovo, gospodine Dr.Saileru: Zašto kažete da knjiga "Ovo je Moja Riječ", naprotiv, sadrži istinu?
Dr.Christian Sailer: To je dobro pitanje. Knjiga "Ovo je Moja Riječ" je otkrovenje iz duhovnog svijeta, koja se vezuje na jedan stari davno izgubljeni biblijski tekst, koji je u XIX stoljeću preveden s aramejskog na engleski i kasnije na njemački. I prema našem ubijedjenju, Krist, Božji Duh, koji govori kroz Gabriele, dopunio je, ispravio, oslobodio pogrešaka i produbio. On je mnogo toga pravilno postavio što crkva pogrešno uči, odnosno što je prećutala? Prećutala je npr.. vjerovanje u reinkarnaciju, o čemu Krist-Duh Božji izričito govori.
Dok teolozi polaze od toga da čovjek u jednom kratkom, ili možda čak promašenom životu odlučuje o svojoj vječnoj sudbini, učenje o reinkarnaciji je velika šansa da se čovjek u više otelotvorenja očisti i konačno vrati Bogu. Ovdje ćemo također spomenuti da Bog nikog zauvijek ne proklinje, nego da će svaki čovjek jednom ponovno naći kuću Gospodnju, čak i kad tu istinu crkva proglašava za pogrešno učenje. Takodje Krist u tom otkrovenju ukazuje da on kao Isus iz Nazareta nije osnovao nikakvu crkvu, nego da je učio unutarnje kršćanstvo, koje sa vanjskom moćnom crkvom i njenom krvavom poviješću nema ništa zajedničkog. Isus iz Nazareta je bio čovjek iz naroda a ne čovjek velelepnih crkvenih institucija. U ovoj knjizi je također opisano kako je Isus iz Nazareta volio životinje; da je on molio ljude, da ih ne muče i ne ubijaju i ne jedu. Ova knjiga sadrži takodje smisao i cilj zemaljskog života. Govori o zakonu sjetve i žetve. Opisuje sudbinu čovječanstva, nastanak velikih katastrofa. Ona također sadrži poruku da će Krist kao duhovno biće opet doći i da će tad Njegovo Kraljevstvo Mira nastati na ovoj zemlji, o kome je već Izaija govorio.
